Andautonija

Današnje selo Ščitarjevo nalazi se na desnoj obali Save, 12 km jugoistočno od Zagreba i 8 km sjeverno od Velike Gorice, unutar područja zagrebačkog areala, na granici posavske i turopoljske ravnice. Selo se prostire sa zapadne i istočne strane glavne osi - ceste smjera sjever-jug, na blagoj uzvisini, oko tri metra višoj od okolnog terena. Uzvišenje se proteže od sjevera (položaj "Gradišće") do juga (položaj "Kutelo"). Centar sela je na južnom rubu Gradišća gdje je, na najvišem položajuu selu, smještena župna crkva Sv. Martina iz 18. stoljeća (pregrađena u drugoj polovici 19. stoljeća) te župni dvor iz druge polovice 19. stoljeća. Župna crkva u Ščitarjevu spominje se prvi puta 1334. godine u popisu župa Zagrebačke biskupije kao "Ecclesia beatissimi Martini de Chicarie", dok se samo selo spominje već 1217. godine kao jedna od međa posjeda Kosnica. Opisani povišeni položaj je, zbog stalne opasnosti od poplave, najpogodniji za smještaj naselja. U antičko vrijeme je na ovom mjestu utemeljen rimski grad Andautonija (današnje selo Ščitarjevo znatnim je dijelom prekrilo ostatke Andautonije).

Andautonija je izgrađena u 1. stoljeću po Kristu na povoljnom prometnom položaju koji je omogućavao izvrsnu komunikaciju s okolnim krajevima i Siscijom (današnji Sisak) kao centrom provincije Panonije. Andautonija se nalazila na samoj rimskoj državnoj cesti Siscia - Petovio (Sisak - Ptuj) te u neposrednoj blizini druge rimske državne ceste Emona - Siscia (Ljubljana - Sisak). Izgradnjom Andautonije zabilježena je najranija urbanizacija zagrebačkog dijela Posavine koja je trajala do kraja 4./početka 5. stoljeća, nakon koje nema značajnije urbanizacije tog područja sve do polovine 20. stoljeća. Andautonija je u svoje vrijeme (1. - 4. st.) bila upravni, politički i kulturni centar jedinstvenog područja koje je omeđeno Medvednicom na sjeveru, Vukomeričkim goricama na jugu, Stenjevcem na zapadu te rijekom Savom na Istoku.

Od 1969. do 1980. godine provode se sondažna arheološka istraživanja pretpostavljenog arela grada, a od 1981. godine sustavna istraživanja u dvorištu i vrtu župnog ureda (Antički odjel Arheološkog muzeja u Zagrebu u suradnji s Muzejom Turopolja u Velikoj Gorici), gdje je 1994. godine u povodu obilježavanja 900. obljetnice Zagrebačke biskupije otvoren Arheološki park. Dugogodišnja arheološka istraživanja pružila su uvid u izgled i organizaciju rimskog grada. Otkrivene su ceste, gradske ulice, sistem kanalizacije te javne i stambene zgrade. Kanalizacija je bila provedena na cijelom području gradskog središta. Od javne arhitekture najpotpunije nam je poznato gradsko kupalište (terme) s polukružnim bazenom, nizom četverokutnih prostorija, hodnicima, kanalima za dovod vode te sustavom zagrijavanja prostorija (hipokaust). Prilikom istraživanja pronađen je raznovrstan arheološki materijal - zidne slikarije, kockice mozaika, mramorna zidna oplata, žrvnjevi, keramičke i staklene posude, brončani nakit, rimski novac i razni drugi predmeti za svakodnevnu uporabu. Unutar arela grada pronađeni su i rimski grobovi, npr. ostaci gradskog groblja ispod zgrade gradskog kupališta. Dosadašnjim istraživanjima otkriven je tek dio rimskog grada, odnosno pojedini njegovi elementi pa je nužno nastaviti istraživanja u cilju potpunijeg sagledavanja gradskog života sa svim njegovim sadržajima, što bi omogućilo i daljnju prezentaciju. Arheološki park bi u budućnosti trebao obuhvatiti i druge nalaze i dijelove rimskog grada te bi se na taj način obogatila kulturna i turistička ponuda Zagreba i Velike Gorice.