50. rođendan Muzeja Turopolja

Muzej Turopolja jedna je od elementarnih kulturnih ustanova u Velikoj Gorici. Osnovan je 1960. godine i ove godine slavi 50-u obljetnicu svog rada. Smješten je u jednoj od najstarijih i najljepših građevina velikogoričkog kraja u samom centru Velike Gorice. Neozabilazno je mjesto susreta i druženja ne samo lokalnog stanovništva već i posjetitelja iz cijelog svijeta. Opsežna muzejska građa koju čuva svjedok je burne povijesti ovog kraja, ali i izrazito bogatog nasljeđa tradicijske kulture.

14. listopada 2010. u 19 sati održat će se svečana proslava 50. rođendana Muzeja Turopolja u zgradi Muzeja, Trg kralja Tomislava 1.

Muzej Turopolja ove godine slavi 50-u obljetnicu svoga rada. Smješten je u jednoj od najstarijih i najljepših građevina velikogoričkog kraja. Neozabilazno je mjesto susreta i druženja ne samo lokalnog stanovništva već i posjetitelja iz cijelog svijeta.
O burnoj povijesti ovog kraja, kao i bogatom nasljeđu tradicijske kulture svjedoči zanimljiva i opsežna muzejska građa. Zato ćemo se na kratko vratiti u daleku povijest.
Prvi zapisi datiraju početkom 17.stoljeća u kojima Velika Gorica, privilegijom kralja Rudolfa II dobiva sajmišna prava i uskoro postaje važno trgovište. U to vrijeme uz drvenu vojnu utvrdu Lukavec, Turopoljci grade drveni čardak okružen opkopom, koji je prvih 150 godina služio i kao vijećnica, a potom ga radi dotrajalosti ruše. Na istom mjestu 1765.godine, podižu baroknu građevinu od opeke tzv. Turopoljski grad, sjedište Plemenite općine turopoljske u kojoj je stolovao župan. Na katu, u središnjoj, bogato urešenoj dvorani održavala su se spravišća..

 

Začetak Muzeja započeo je puno prije njegovog osnivanja. U starom arhivu Plemenite općine Turopolje, današnjoj zgradi Muzeja Turopolja čuvala se i skupljala građa stara preko 700 godina. Tu su bile pohranjene stare škrinje, zastave, pečati i ostali arhivski materijali. Nakon Prvog svjetskog rata, za vrijeme župana Franje Lučića u zgradi je uređena mala muzejska zbirka u kojoj se nalazilo oružje, muzički instrumenti, zastave, uniforme i sl. Jedan dio građe uništen je za vrijeme Drugog svjetskog rata, a ono što je sačuvano pronašlo je svoje mjesto u tadašnjem Državnom arhivu Republike Hrvatske u Zagrebu.
Drugi dio građe, kao što su slike turopoljskih župana, turopoljski top i veliki mužar iz kojeg se pucalo za vrijeme održavanja izbornih skupština Plemenite općine Turopoljske, sačuvan je i prenesen u Povijesni muzej u Zagrebu.
Nakon Drugog svjetskog rata krenule su prve akcije usmjerene na očuvanje bogatog kulturnog nasljeđa ovog kraja. Skromna sredstva za otkup budućih muzejskih predmeta osiguravao je tadašnji Kotarski narodni odbor, a veći dio građe obilaskom sela, dobiven je na poklon. Prve akcije organizirane su preko tadašnjeg Narodnog sveučilišta kotara Velika Gorica, a njezini glavni akteri bili su predsjednik Narodnog sveučilišta Kazimir Kosović i Mijo Kos-Zorko. Njima su se 1952. godine pridružili predstavnici Konzervatorskog zavoda u Zagrebu Joža Ladović i Branko Lučić i studentice etnologije sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Jedna od studentica bila je Višnja Huzjak buduća kustosica, a potom ravnateljica kasnije osnovanog Muzeja Turopolja. U konkretnoj akciji koja je trajala tri dana, obišli su devet sela u okolici Velike Gorice i prikupili preko stotinjak etnografskih predmeta.
Prikupljena građa bila je smještena na tavan stare turopoljske vijećnice, budućeg Muzeja Turopolja jer je zgrada bila napučena stanarima. Na žalost, zbog neprimjerenih uvjeta veći dio građe bio je raznesen, a mali koji je sačuvan, čini dio etnografske zbirke Muzeja Turopolja.
Takvi i slični primjeri jačali su potrebu da se konačno donese odluka o osnivanju Muzeja. Jedan od prvih pobornika Muzeja koji je dao i pismeni prijedlog za njegovo uređenje i postav bio je Vojko Miklaušić, učitelj iz Donje Lomnice.
Nakon nekog vremena u vijećnici turopoljskog grada, održan je sastanak u vezi osnivanja Muzeja, ali je ono uslijedilo tek kasnije. Važno je istaknuti da je u odboru bila i gospođa Milka Bedeković iz kurje Modić-Bedeković iz Donje Lomnice i Stjepan Stepanić iz Lomnice kasnije radnik Muzeja.

Narodni odbor općine Velika Gorica na 15. sjednici Općinskog vijeća i 12. sjednici Vijeća proizvođača od 13. srpnja 1960. godine, donio je rješenje o osnivanju ustanove Muzej Turopolja. Zgrada zvana Turopoljski grad kao općenarodna imovina predana je na upravljanje Muzeju Turopolja.

Prva zaposlenica Muzeja bila je Višnja Huzjak, dipl.etnologinja, koja je u Veliku Goricu došla iz Gradskog muzeja u Bjelovaru, a zaposlila se na radnom mjestu kustosa. Prvi njen radni prostor nije bio u zgradi Muzeja već u maloj trošnoj kućici tzv. zgradi općine Velika Gorica u kojoj je bio smješten Odjel za društvene djelatnosti. U to vrijeme u zgradi stare turopoljske vijećnice u kojoj se trebao smjestiti Muzej, nije se moglo raditi. Bile su ispražnjene prostorije na prvom katu, a u ostalim prostorijama bilo je još devet stanara. Svi ti loši uvjeti nisu pokolebali mladu i ambicioznu etnologinju Višnju Huzjak. Već nakon nekoliko dana, općinskim autom obilazila je teren i skupljala predmete za Muzej.

U proljeće 1961. god. imenovana je direktoricom. Iste godine zapošljava se na mjesto spremačice Ankica Pavišić koja ubrzo odlazi. Na mjesto pomoćnog radnika podvornika primljen je Stjepan Stepanić (1961-1976). Na mjesto spremačice dolazi Mira Dalić (1976-1988) koju nakon odlaska nasljeđuje Ljudmila Vlašić (1988-2004).
Iste godine 1961. god. Višnja Huzjak seli se u zgradu Muzeja u malu prostoriju turopoljskog arhiva koja se nalazila na prvom katu. U idućih deset godina obnašala je dužnost direktorice, kustosice za četiri zbirke, tajnice i daktilografkinje. Organizirala je cjelokupan rad Muzeja od organizacije izložbi pa sve do organiziranja građevinskih radova, koji su u to vrijeme bili neophodni da bi jedna takva zgrada mogla funkcionirati.

Iako su se prostorije Muzeja u potpunosti ispraznile tek 1968. godine, u obnovu zgrade krenulo se odmah nakon osnutka.
Na samom početku popravljeno je krovište, restaurirani su svi metalni ukrasni elementi i postavljena je gromobranska instalacija. Stara drvenarija zamijenjena je novom. Restauraciju drvenarije, naročito vrata prema starom izvorniku uspješno je izveo stolar iz Mraclina Josip Zrnčić. Metalne okove za vrata, prema predlošku nađenom na jednim od vrata Muzeja izradio je akademski kipar Vilim Leskovar.
Na stropu velike središnje dvorane, 1961. god. tokom obnove, otkrivena je velika crvena freska s likom golubice koju  je restaurirao akademski slikar Mladen Pejaković. On je bio i dugogodišnji vanjski suradnik Muzeja koji je radio i na većini likovnih postava izložbi.
1969. god. izvršena je izolacija vanjskih zidova zgrade „knapen“ izolacijom pomoću plastičnih cijevi. Dvije godine kasnije krenulo se u obnovu prizemnih prostorija Muzeja. U pomoć su pristigli učenici II osnove škole i škole učenika u privredi koji su radili na iskopu i odvozu zemlje. Kako bi se zaustavilo prodiranje vode i zaštitilo zgradu od vlage, izvršena je drenaža zgrade koja je po obimu posla i uloženih sredstava bila jedna od najvećih projekata. Na radost sviju 1974. god. uvedeno je centralno grijanje što je olakšalo rad ne samo zaposlenih već i samih posjetitelja koji su nesmetano mogli posjećivati prostore Muzeja. Iste godine izvršena je rekonstrukcija fasade. Regionalni Zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu izradio je nacrt, a dva su profesora Likovne akademije odabrali boju fasade. Zgrada Muzeja tako je postala najljepše zdanje Velike Gorice na ponos svih njenih građana.
Velika izložbena dvorana u prizemlju uređena je 1975. god. Izvedena je horizontalna izolacija prostorija prizemlja, postavljen parket i ulazni prostor popločen je novim kamenim podom od bračkog kamena. Nijedan zahvat u obnovi nije se prepustio slučaju, sve je rađeno po pravilima struke.

Muzej Turopolja 1969. godine dobiva prvog tajnika Željka Horvata koji će na tom mjestu raditi nekoliko mjeseci. Nakon njegovog odlaska za tajnicu Muzeja dolazi Mara Popovčić koja još i danas uz tajničke, obavlja poslove računovodstva. Zbog velikog poznavanja tradicije i običaja ovog kraja, nezaobilazna je suradnica i savjetnica u svakom projektu.
Na mjesto prvog kustosa Muzeja 1976. godine zapošljava se Branka Arbanas-Ajredini kao arheologinja i povjesničarka umjetnosti. Nakon njezinog odlaska u Osijek 1984. godine, na njezino mjesto dolazi kustos arheolog Pavo Vojvoda (1984-1997).
1978. godine na mjesto dokumentaristice zapošljava se etnologinja Olga Lastrić (1978-2000), koja u Muzeju ostaje sve do umirovljenja.

U novo uređenoj prostoriji Muzeja krajem 1962. godine otvoren je stalni postav „Odjela narodne revolucije“.
Izložbom se željela prikazati politička, društvena i kulturna povijest ovog kraja iz vremena Narodnooslobodilačke borbe. Istovremeno su u prostorijama Muzeja otvorene tri izložbe: „Zbirke muzeja“, „Spomenici kulture Turopolja“ i „Slike Karla Weingärtnera“.
Izložbom „Zbirke Muzeja“ dat je izbor sakupljenih predmeta za etnografsku, arheološku i kulturno-povijesnu zbirku.
Najbogatije je bila zastupljena etnografska zbirka. Uz drvene predmete, lončarsku robu, najviše je bilo bogato urešenog tekstila, dijelova nošnji, ručnika, plahti i sl. Posebnost izložbe bio je prekrasno izrađen zadružni stol iz jednog komada drva veličine 185 x 117cm, debljine 14 cm, koji je  postavljen u etnografskom dijelu zbirke, novog stalnog postava  Muzeja.
Od arheoloških predmeta bili su izloženi slučajni nalazi sa područja Novog Čiča, Ščitarjeva i Velike Gorice (naselje Visoki brijeg).
Povijesni dio reprezentirala je povelja Kralja Leopolda kojom 1663. godine dodjeljuje obitelji Petra Trupčevića plemstvo i grb, a barokni kip „Majke Božje Vesele“ iz Ščitarjeva, vrijedan primjer drvene plastike iz ovoga kraja, predstavljao je preteču buduće likovne zbirke.

Izložbom „Spomenici kulture Turopolja“ prikazano je nekoliko odabranih spomenika ovog kraja, fotografije grada Lukavca, kurija Alapić iz Vukovine, kurija Modić-Bedeković iz Lomnice, kapele u Lijevim Štefankima i dr.

Izložbom „Slike Karla Weingärtnera“ (1841-1916.) prikazan je opus slikara amatera koji živio u Velikoj Mlaki. Njegove slike, iako nemaju umjetničku vrijednost, važan su dokument vremena. Na vjeran način prikazuju ljude i motive ovog kraja. Neke slike posjeduje Muzej Turopolja, a ostale su bile posuđene od obitelji Brigljević u Velikoj Gorici i Bedeković u Lomnici.

Početkom 1965. god. otvorena je izložba Stalnog postava kulturno- povijesne zbirke pod nazivom „Iz povijesti Turopolja“. Iste godine u hodniku Muzeja postavljena je umjetnička karta spomenika kulture općine Velika Gorica koju je prema stručnoj obradi Višnje Huzjak izradio akademski slikar Mladen Pejaković.
Za kulturno-povijesnu zbirku prikupljeno je oko 1000 starih spisa iz 17.st., devet povelja na pergameni, starih zapisa, blagajničkih dnevnika i sl. Prikupljene su vrijedne sučijske ladice, nešto oružja, pečata i nošnja turopoljskih plemića koju su Muzeju poklonile Milka i Vilma Bedeković. Vrijedan dio zbirke je i materijal Velikogoričkog ceha s vrijednom ladicom i poveljom kralja Ferdinanda iz 1848.god. Prikupljanje obiteljskih grbovnica bio je veliki, nedovršeni poduhvat jer su bile razasute na različitim mjestima i kod različitih vlasnika.

Sustavna arheološka istraživanja započeta su već 1962. god. Muzej Turopolja u suradnji sa Arheološkim muzejom iz Zagreba organizirao niz istraživanja kao što su iskopavanje na Kutelu ( zaselak Ščitarjeva ) i otkrili paljevinsku nekropolu. U Novom Čiću također u suradnji sa AMZ-om organizirano je manje zaštitno iskapanje prapovijesnog i rimsko ranocarskog i ranosrednjovjekovnog lokaliteta, a od 1979. god. kreću sustavna iskopavanja u Ščitarjeva.
Od 1981-1983.god. u suradnji sa Odjelom za arheologiju Instituta za povijesne znanosti u Zagrebu Muzej Turopolja je organizirao sondažo iskopavanje rimske ranocarske nekropole grobnih humaka na lokalitetu Turopoljski Lug.
U suradnji sa Arheološkim zavodom Filozofskog fakulteta u Zagrebu izvršeno je sondažno iskopavanje višeslojnog prapovijesnog naselja u Starom Čiću u razdoblju od 1982- 1987.god.
Krajem 80-ih i početkom 90-ih nastavilo se sa istraživanjima u Ščitarjevu. Pod vodstvom tadašnjeg arheologa Pave Vojvode izvršila su se iskapanja rimske nekropole i rimske ceste na Kutelu, kao i sustavna zaštitna iskapanja u suradnji sa AMZ-om. U to vrijeme izvršeni su i terenski pregledi na području Buševca, Veleševca koji su registrirani kao potencijalni rimskodobni lokaliteti.

Muzej Turopolja ima bogatu fototeku koja se sa svakim novim projektom nadopunjuje novim fotografijama. Bilježi se sve, arhitektura, običaji, izložbe, važni događaji, radionice... Muzej posjeduje bogatu fonoteku sa snimkama starih narodnih pjesama. U novije vrijeme i video materijal i sl.
Muzej je u suradnji sa Etnološkim zavodom Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizirao snimanje kratkih filmova o različitim običajima u Turopolju. Film „Jedan dan u turopoljskoj zadruzi“, (snimljen prije rata u selu Mraclinu), a presnimljen je 1969.god. Na Međunarodnom natjecanju etnološkog filma u Firenci dobiva prvu nagradu.

Likovna zbirka Muzeja rasla je postepeno donacijama ili otkupom. Velika pažnja posvećivala se likovnim izložbama. Svaki umjetnik koji bi izlagao ostavljao je jedno djelo Muzeju za zbirku.
Izložba naivca Stjepana Kičina iz Ščitarjeva postavljena je 1963. godine, a Milana Kičina (Stjepanovog sina), 1965. godine. Uslijedile su izložbe: 1968. godine Milke i Vilme Bedeković iz Donje Lomnice, pod nazivom „Susreti s Lomnicom“. 1976. godine postavljena je izložba jedne od najboljih kiparica u Hrvatskoj Dore Vernić Fabijanac. Predstavljena je i velika Retrospektivna izložba slika Branka Šenoe. Svoje prve izložbe u Muzeju imali su samouka kiparica iz Obrezine Katica Parađ-Vojković (1977), i velikogorički slikar Slavko Peršić (1979).
Održan je niz povijesnih izložbi: „Trideset godina izgradnje općine Velika Gorica“ (1975), „Povijest obrtništva“ (1983), „Stoljeće Andautonije u Ščitarjevu“ (1987)...
Priređene su i brojne etnografske izložbe, neke od njih su: „Tekstil Turopolja“ u suradnji s Turističkim savezom općine Velika Gorica (1967),
„Plahte velikogoričkog kraja“ (1980), „Drvo u Turopolju“ (1988), „Jurjevo“ (1992), „Turopoljske ljepotice“ (crtež dvanaest drvenih kapela Drage Trumbetaša-kalendar (1994), „ Oglavlja u ženskoj narodnoj nošnji Turopolja, Pokuplja, Posavine i Vukomeričkih Gorica“ (1998)).

U vrijeme Domovinskog rata djelatnici Muzeja sudjelovali su u velikoj akciji spašavanja pokretnog inventara crkve sv. Ladislava u Pokupskom. Glavni inicijator akcije bio je Aleksandar Božić urednik „Glasnika Turopolja“. Ekipu su sačinjavali Višnja Huzjak iz Muzeja i stručnjaci iz Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Zagreba. Prijevoz i iznošenje materijala iz razrušene crkve, kao i sigurnost cijele akcije osiguravala je samostalna satnija 101. brigade Hrvatske vojske pod vodstvom Siniše Ratkovića. Sav materijal bio je spakiran i pohranjen na sigurnom mjestu.
Muzej Turopolja u suradnji sa Muzejsko-galerijskim centrom Zagreb, sudjelovao je 1992. godine na izložbi „Slike iz Hrvatske“ u Kopenhagenu. Na izložbi su bile prikazane fotografije crkve sv. Ladislava u Pokupskom koja je stradala za vrijeme ratnih razaranja. Tom prilikom je Višnja Huzjak posjetila Kopenhagen i dala intervju za medije.

Izložba „Povelje Turopoljskih plemića“, 1995. godine bila je ujedno i zadnja izložba Višnje Huzjak u Muzeju u kojem je provela punih 35. godina, a 31. siječnja 1996. godine odlazi u mirovinu.

Muzej Turopolja 1995. godine dobiva novog ravnatelja Igora Marojevića, dipl. povjesničara umjetnosti i etnologa. Prije dolaska u Muzej radio je kao stručni suradnik za zaštitu spomenika kulture u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, i kao stručni suradnik za istraživanje povijesti umjetnosti u Gradskom zavodu za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode u Zagrebu.
Na mjesto kustosa povjesničara 1997. godine prima se Ivana Koludrović, dipl. povjesničarka, a nekoliko mjeseci kasnije na mjesto kustosa arheologa primljena je Tatjana Pintarić, dipl. arheologinja i etnologinja. Jedno kratko vrijeme na mjestu spremačice raditi će Željka Banić (1998-1999).
Nakon imenovanja novog ravnatelja krenulo se u nužnu obnovu cjelokupne zgrade. Uređenju je prethodio vrlo važan projekt.  
Muzej 1997. godine otvara izložbu drugog stalnog postava od njegovog osnutka. U svakoj odvojenoj prostoriji prvog kata nalazila se jedna od zbirki Muzeja. Uz izložbu, izdan je katalog sa tri zasebna dijela u kojim su predstavljene tri zbirke Muzeja, kulturna povijest, etnologija i arheologija.
Muzej je dobio i nov vizualni identitet koji je izradio Likovni studio. Za likovno rješenje znaka dobivana su važna priznanja.
Nakon uspješno realiziranog projekta stalnog postava, krenulo se dalje u nove izazove.
U području arheologije, vršeni su stalni terenski pregledi, pregledi trasa rimske ceste Lomnica-Buševec (1998-1999). Radili su se i terenski pregledi općina Kravarsko i Pokupsko-registrirani potencijalni lokaliteti.
Jedna od prvih značajnih arheoloških izložbi, bila je „Nekropole i groblja na području Ščitarjeva“ autorice Tatjane Pintarić. Izložba je nastala temeljem dugogodišnjeg istraživanja antičkog odjela Arheološkog muzeja u Zagrebu i Muzeja Turopolja koju je na samom početku vodio Pavo Vojvoda. Istraživanjem su otkriveni i dijelovi nekropole iz tog vremena, te dio srednjovjekovnog i ranovjekovnog groblja uokolo župne crkve sv. Martina.
U Mraclinu je 2003. i 2005. godine izvršeno zaštitno iskapanje rimskih grobnih humaka uz trasu ceste, a u Lukavcu je izvršeno zaštitno iskopavanje drvenog „wasserburga“ i probno iskopavanje manjeg kasnosrednjevijekovnog naselja u Gladovcu Pokupskom.
U suradnji Muzeja grada Zagreba i Muzeja Turopolja u Gradićima je (2006-2008), rađeno zaštitno iskopavanje na dijelu  trase autoceste Zagreb-Sisak.
2001. godine na mjesto kustosa etnologa zapošljava se Margareta Biškupić, dipl. etnologinja i informatologinja, a na mjestu spremačice Marijana Marojević (2002-2003).

Muzej je zahvatio val informatizacije, pa su se zbirke polako počele sređivati putem elektroničke muzejske baze podataka programa M++. Pokrenuta je i Internet stranica www.muzej-turopolja.hr

I dalje su se organizirale razne zanimljive izložbe kao rezultati terenskih istraživanja, rada na muzejskoj građi u stalnoj komunikaciji sa posjetiteljima Muzeja. O tim projektima svjedoče katalozi izložbi: „Nove akvizicije“ (1997-2002), „Nekropole i groblja na području Ščitarjeva“, „Razorene crkve Banije-izložba fotografija, V'iže“, „ Turopoljski letači“, „Izložba slika Drage Trumbetaša“,“1991. Pokupsko“, „Joža Sveti-Josip Markuz„,“ Dimitrije Popović – crteži i skulpture“...
Izdana je monografija „Drvene ljepotice Turopolja“ autora Igor Marojevića  u suradnji sa Glasnikom Turopolja, 1997.godine. Monografija prikazuje drvene crkvice i seljačko crkveno graditeljstvo u Turopolju.
Igor Maroević 2003. godine, po završetku mandata, napušta mjesto ravnatelja Muzeja i odlazi na mjesto ravnatelja Galerije Meštrović. Nekoliko mjeseci kasnije odlazi i Ivana Koludrović (1997-2003) i Marijana Marojević (2002-2003).
Muzej Turopolja u kadrovskom smislu okreće novu stranicu povijesti. Dolaze novi ljudi, a sa njima nove ideje i akcije. One se mogu realizirati samo na izvrsnim temeljima koje je nesebično gradila sa svojim timom prva ravnateljica Višnja Huzjak. Tu potpunu predanost prepoznali su i drugi. Njezino ime možemo pronaći i u Hrvatskom biografskom leksikonu. Za svoj rad dobila je mnoga značajna priznanja. 2008. god. Višnja Huzjak dobiva nagradu Grada Velike Gorice za životno djelo.

Novom ravnateljicom 11. listopada 2003. godine, imenovana je Margareta Biškupić, dipl. etnologinja i informatologinja.
Danas tim Muzeja čine sedam veličanstvenih. Uz ravnateljicu, to su: Mara Popovčić koja je u Muzeju od 1970. godine kao tajnica (voditeljica općih i financijskih poslova); Tatjana Pintarić (1997), kustosica, voditeljica arheološke zbirke; Josip Popovčić (2004) kustos, prof. povijesti (voditelj kulturno-povijesne zbirke); Dragica-Dada Modrić (2004), kustosica, prof. likovnih umjetnosti (voditeljica likovne zbirke i muzejska pedagoginja); Josipa Matijašić (2007), dipl. etnologinja i prof. engleskog jezika (voditeljica etnografske zbirke); Iva Karlović-Jurković (2007), slikarski dizajner, zaposlena kao spremačica i voditeljica suvenirnice.

Ivan Knezović (2004-2007), kustos, prof. povijesti i arheologije iz Muzeja  otišao je 2007. godine na mjesto asistenta na katedri Stare povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu;
Blanka Bačurin (2005-2007), bila je spremačica i voditeljica suvenirnice sve do 2007. godine.

Povodom obilježavanja 45 godišnjice, Muzej je dobio treći stalni postav od osnutka. Bila je to prilika da se uz tri postojeće predstavi i likovna zbirka, koja u postavu dobiva svoju zasebnu prostoriju. Da se izloži muzejska građa koja nikada nije bila pokazana javnosti ili je odnedavno dijelom jedne od zbirki.
Kroz cijelu godinu izmjenjuju se izložbe različitih sadržaja. Jedna od prvih 2004. god. bila je izložba tradicijskog odijevanja „Tkeš si fletno, tiho tkeš..“ Da bi sav etno materijal bio dijelom priče o odijevanju, postav izložbe obogatili smo scenama iz svakodnevnog života i time pomogli najviše mlađoj publici u razumijevanju i prihvaćanju vlastite tradicije.

Slijedio je niz različitih izložbi: „U visinama“ izložba slika akademske slikarice Andreje Robić, izložba fotografija Roberta Leša „ Druge zbilje“;
izložba „Venecijanskih maski“ Tihomira Marinkovića, „ Chiaroscuro“ Zlatka Odrčića...
povijesne: „ Stoljeća obrtništva u velikogoričkom kraju“ i „ Vatru gasi, brata spasi“; arheološka: „Pronađeno vrijeme“...

 

Izložba je najčešći oblik muzejskog komuniciranja, ali ne i jedini.
Za naše posjetitelje velike i male organiziramo različite likovne radionice, druženja na kojim promoviramo svoje projekte npr. kratke etno filmove, kao što su „ Poculica“ i „ Seljenje čardaka“, koje je režirala Romana Rožić.
Druženja kao što su „Matičin četvrtak u Muzeju“. Koncerte raznih izvođača i sl.
Organizatori smo FUK-a, Festivala Urbane Kulture. Za nama je treći po redu. Ovim projektom želimo pokrenuti niz kulturnih događanja i edukativnih radionica za sve zainteresirane građane. Potaknuti lokalnu zajednicu na kreiranje programa i sudjelovanje u njima, ostvariti suradnju sa drugim gradovima i regijama uključujući i međunarodnu suradnju, pružiti informacije o različitim sadržajima ( kazalište, filmovi, koncerti, plesni program), aktivizmu mladih, nevladinim udrugama i sl.

Muzej Turopolja danas čini „mlad“ progresivan i kreativan tim ljudi. Ideje su vodilje svakog dobrog projekta, a nama ne nedostaje ni jednog ni drugog, možda nam nedostaje malo više novca, ali to je neka druga priča.

Dragica Dada Modrić